Jedno vece vracam se kuci sa treninga oko 10 navece (trening mi pocinje u 8) i hodam tako sama nigde zive duse i ja prolazim kroz neku ulicu gde je neka kafana i gde se uvek okupljaju ljudi i napiju ko stoke. I hodam ja i iza mene auto i lik mi trubi k’o lud i pocnem ja trcat (jer svakakvih budala ima) i auto ubrza i dodje ispred mene, ispostavilo se da je to bio moj decko s kojim sam 2 godine u vezi i njegov prijatelj koji su me zaje**vali. S njim nisam progovorila 3 dana.
Moj najveci problem je bio taj sto se nisam mogao pomiriti s tim da vise nisam mogao zivjeti luksuzno.Naime,otac mi je imao uspjesnu firmu koju je zatvorio kad sam ja krenuo u treci razred srednje,a on je predvidio da mi zivimo od nekakvoga iznajmljivanja kuce(to je na kraju zavrsilo fijaskom) i morao sam gledati svoje prijatelje gdje kupuju skupu odjecu,putuju,izlaze,piju sampanjce…
To sve me je natjeralo da na prvoj godini faksa otvorim firmu koja nema veze s mojim fakultetom,ali ima veze s poslom mog oca.Evo me sad,23 godine,student i vlasnik uspjesne firme.Imam novca,ali ga ne stignem trositi jer ucim i radim.Ne znam je li se ovo sve isplatilo.:/
0 komentari: