Od kada znam za sebe, jurim za onu stvar. Uzurbano brojim korake, uvek ljuta na sebe kad ne nadjem muskarca da me zadovolji. Ankiozna i depresivna. Zasto nisam udata (nesto nije u redu sa mnom), zivim kod roditelja jer sam nesposobna… po ceo dan se kupam i cimam sa kim cu izaci na pice i se*s itd. Svaki dan bi gledala sta cu napraviti i s kime cu se tu*ati, da ne bi propao dan za bezveze.
Jurim za momcima, prijateljima, karijerom nekom, za stasom i statusom, za svime. Nista mi nije islo od ruke. Jednog dana sam samo prestala… prestala misliti da ista moram i prestala juriti. Dosao je nekakav mir. I tako… imam 32 god, nemam nista, a imam sve.
Izvor: (ispovesti.com)
0 komentari: