Danas dok sam šetao primjetio sam da je neki stariji čovjek otišao sa bankomata bez da je uzeo novac. Samo par trenutaka baš kada sam bio nadomak bankomata vidio sam da je bankomat izbacio novac. Prišao sam i zgrabio ga, bilo je 300 eura te sam počeo da ubrzanim korakom idem ka tom čovjeku. Međutim u masi ljudi sam ga naprosto izgubio, a da sam povikao čiji je novac vjerujem da bi se više njih okrenulo.
Vratio sam se do banke ispričao o čemu se radi. Ljubazno su me zamolili da sačekam i da će se vjerovatno dotični gospodin vratiti, jer nije prvi takav slučaj. Nakon nekih pola sata pojavio se sav zadihan i počeo da moli radnicu na šalteru da mu pomogne, sa pričom da je zaboravio uzeti novac sa bankomata. Taj osjećaj sreće kada sam mu dao njegov novac ne može se riječima opisati. Možda će me mnogi ismijati jer sam vratio novac, ali opet bih isto postupio, jer tuđe mi ne treba, a iskreno nekako sam se baš super osjećao nakon toga. Ona je imala verenika,ja devojku 5 god. Od kada smo se upoznali izmedju nas se nešto dešavalo, ali nikada ništa konkretno sve dok jednom nisam skupio hrabrosti i priznao joj da mi se sviđa. Nije mislila da sam ozbiljan sve dok je jedno veče nisam poljubio, e od tad kreće ludilo. Iznajmljene sobe, varanje, seks po cijelu noc, na hiljadu načina,hiljadu mesta, bez zaštite, na javnim mestima,bukvalno sve. Počeli smo živjeti u nekom imaginarnom svijetu, zapostavljajući naše veze i bježeći od stvarnosti. Niko nije znao za nas i sve je to trajalo mesecima, dok jednog dana nije došla i rekla da se udaje, na što sam burno reagovao naravno jer sam je zavoleo. Kroz par godina sam je slučajno sreo u gradu sa klincem, kada sam čuo da ga zove mojim imenom nešto je u meni puklo. Pristala je naći se sa mnom tu noć da se vidimo i popijemo kafu.
Pričali smo satima i sve je bilo super, dok nismo spomenuli stare uspomene. Nakon par pića, priča je postala opasna i teška. Kasno u noć mi je priznala da je dete moje.
0 komentari: